11.11.2017.

Zar ne?

Vrijeme spavanja, samo me zanima kojeg. Lezim u krevetu zatvorila sam oci, i sve sto vidim je njega. Vidim njegove oci koje me uporno gledaju. Sta god drugo da pomislim ne vrijedi. Mozak mi projektu samo njega. Okrenut mi je ledima, potapsem ga po ramenu i promuklim glasom mu pokusam da ispricam:

''Ne brojim vise dane od kad ne mogu normalno da spavam. Nekako mi izgleda kao da sama ne zelim vise da zaspim ako tebe nema tu. Ne trazim bas neki izgovor, da te ne lazem. Nema ga, jer na pocetku i na kraju svake pomisli tu si ti. Nemoj mi reci da je ovo sve bio neki san, preklinjem te. Jesi, ti si bio uz mene. I nisi me htio pustiti iz narucija kao ni ja tebe. Nemoj da me lazes. Disali smo u jednom ritmu, i srce nam je lupalo istom jacinom. Osjetila sam to. Znam da si i ti. Muski miris tvoje koze osjetim i sad u svojim nozdrvama. Pomjesan je s testosternom i muskim parfemom. Sve jos u to upakuj nase uzdisaje. Jel vidis da je svuda oko nas. Svaki zanos vjetra mi ga donosi. Tvoje narucije je bilo tu noc moja sigurnost. Sigurnost za koju sam toliko zudila. Kroz polumrak vidim ti obrise lica, posmatram te i mirnom rukom krenem ti obilaziti lice, od cela preko obrva, nadolje prema kapcima, spustajuci se prema nosu, obrazima i na kraju obilazeci njezno ti usta. Samo Bog zna koliko su mi bile usne suhe, i dozivale tvoje. Sanjam ih jos od davna. Znam svaku ivicu tvog lica, svaku krivinu, i oblinu. Nemoj me pitati zasto imam toliku potrebu za tobom, sta si ti toliko poseban. Te stvari su tesko za opsati, ne mozes ih ni napisati, ni objasniti. Jednostavno ih samo mozes osjecati, kao sto ja osjecam. Sve se moze lazirati, samo emocije ne mogu. Osjetila sam i ja tvoje kao sto i ti. Svaki put kad bi ti se priblizila, kreces usporeno da dises i adrenalin ti krece kroz veze i srce ti pojacano lupa. Mislila sam da ce nam oboma iskociti iz gurdi. Ali onda pojavi se trenutak straha i slabosti. Znam da se i ti bojis onoliko koliko i ja. Drhtaji nas otkrivaju, i uzdisaji. Stojimo milimetar jedno od drugog, vazduh je toliko tezak ili je to samo moje usporeno disanje. Bojala sam se ako te jos jednom dodirnem da ces da nestanes, i u tom trenutku se skamenim. Hajmo da pokusamo da se ne bojimo. Hajde da bude jos hiljadu zajednicki noci, da se izgubimo jedno u drugom, da budemo jedno drugom utociste. Hajde jednostavno da pripadamo jedno drugome, da me drzis i nedas bas onako kako znas, a ja da te milujem i ljubim kao sto sam zeljela. Zelim da podjelis svaku tvoju boljku i ranu samnom, da ih zalijecim poljubcima i utjehom. Cekat cu te rasiranenih ruku, koje se nikad nece sklapat. Lako je ovo sve reci, nego uraditi. I ja umirem od straha na samu pomisao da ti se prepustim. Ali svaki put kad zatvorim oci, vidi tvoje obrise lica. Vidim tvoju vedrinu i toplinu, taj spektar boja koje stvaras. Neki fin decko, bi rekla. Neki preljepi decko. Ajde molim te mi reci, zar i ti ne zelis sve ovo?''

Ne znam jel se pravi da me ne cuje, ali se ne okrece. Krenem opet da ga dodirnem i nestane. Mrak oko mene, nema vise niceg. Naglo otovorim oci. Jedino sto se vidi je slabasno svijetlo s ulicne rasvete koje ulazi u sobu. Boga pitaj koliko je sati. Kad bi ti barem ovo stvarno mogla reci. Kad bi stvarno ti otvorila svoju dusu. Volim te. I trebas mi. I to mi neda da se pomjerim. I ne znam sta da kazem. Sta god hocu da uradim ne mogu vjeruj mi, ne mogu. Meni sad u ove sitne sate dodje da ti se javim i napisem ti sve ono sto iskreno osjecam prema tebi, da ti ispricam pricu o tebi. Toliko to sve zelim, da se sledim od same pomisli na to. Najrade bi sad prestala sa svim i molila Boga da mi dodjes, jer strah je najveci covijekov neprijatelj. Ali ne znam ni ja sta da radim jer se skamenim. Kamen. A zelim te kao nikoga. Ni sama ne znam sto.


Stariji postovi






















At least, you should know - visits and credits

Visits: 11749
Design: EmmLayouts
Images : weheartit
© 2013 - All rights reserved.