29.07.2017.

Summer vibes

Najljepsi period godine, barem za mene. Pustis mozak na pasu, udises zrak mora, morskih plodova i svih ostalih stvari sto donosi sa sobom ljeto. Opije te ovo plavilo mora i neba. Nije bas vrijeme za neka duboka razmisljanja, najkraca je pamet u ljetu. Ali eto mene uvijek potakne na razmisljanja o cijeloj godini sto sam vec ostavila iza sebe. Za mene uvijek pocinje od ljeta neka nova era zivota. Zatvoris vrata nekim ljudima, osjecajima i ostavis sve iza sebe. Zapitas se sta si ucinio u ovoj godini da ti zivot bude bolji, ili ti je samo vrijeme proslo pored nosom a ti nisi ni osjetio. Ja sam se mnogo promjenila, mnogo izgubila, a i dobila. Ne valja da se kajes zbog stvari koje ucinis ili ne ucinis. Ali ima nekih zbog koje ja zalim sto nisam drugacije odigrala. Zivot je velika igra na kocku, ako ne probas neces ni dobiti. Nisam nikad igrala u zivotu, nisam ni pokusala. Bojim se mnogo poraza, zato i ne igram. Ali znam da sam samo s onom jednom igrom odigrala svoju zivotnu ulogu. Preseljenje i sve, pocetak novog zivota je bila najbolja odluka sto sam mogla da uradim za sebe. Promjenilo me je iz korijena. Naucilo me mnogim stvarima, i jos imam da ucim. Trebam jos da ucim da bacam kocku. Pa i izgubila, brate put do uspjeha sto bi rekli stari latinci ''Per aspera ad astra'', Preko trnja do zvijezda. Ali eto uci se covijek do je ziv, naucicu i ja valjda nekad. Stavljala sam ja doduse mnogo stvari na kocku, nisam ni znala da sam ih stavljala. Meni je to kao bilo normalno, ali ispade na kraju da sam sama sebi bila najveci neprijatelj. Isla sam preko svih da bi dokazala da sam ja upravu, mada nisam bila. Jedina dobra odluka je bila sto sam pritisla sama sebe da okusim zivot na drugi nacin. Uvijek sam smatrala da svoje osjecaje trebas cuvati u sebi, jer su osjecaji najveca slabost svakog covijeka. I kad bi htijela nesto jako drzala sam se sa strane. Kao da ce nesto pasti s neba. Jednom mi se to odbilo o glavu, i znala sam da ce svaki sljedeci put isto to da bude. Medzutim kad sam odlucila da uzmem konce u svoje ruke pao mi je u ruke. Nesto ga volim zvati gospodin Zvjerka, ko iz Sex i Grada. On je meni nesto poput toga, sad ozenjen i nedostizan. Nekad bio u mojim rukama moj, ali kao pjesak mi je prosao kroz ruke. Lagat necu, zbog moje krivice. Bila sam spremna biti s njim, pa koliko god to potrajalo. Ovako bio je moje sta, ako, i moje zato. Sad znam kad razmislim o svemu shvatam koliko sam samo gresaka napravila. Htijela sam zeljno da budem s njim, ali to je bilo tek kad sam ga upoznala. Prvi put kad sam izasla s njim, nisam nista posebno ocekivala od njega. Sta mozes ocekivati danas od muskaraca kad je to sve na isti kalup i sve se zavrsava na isto, ali on je bio za cudo moje iskren. Iskrenost mi je tad prijala. Kad su nam se tjela spojila, njegove usne na mojim nasle su mjesto gdje su uvijek pripadale. Nije vise bilo dvoje ljudi nego jedno. Ne desava se to u zivotu cesto. Da smo se ljubili godinama i stoljecima nebi mi nikad dojadile njegove uske. Pitala sam se cijelo vrijeme kako moze postojati tolika stras, tolika zelja za nekim. Oboje smo bili kao vatre, pozar smo pravili dok se doticemo. Za mene je to bilo previse. Previse nestvarno da bi bilo istinito. Morala je biti rupa u tome svemu, ali ocito sam samo ja bila rupa. Praznoglava rupa. Sa svim tim cinjenicama, bojeci se tog svega pobjegla sam. Znala sam koliko mi je to bilo sve bitno, bojala sam se da ce opet biti kao i zadnji put. Mislila sam da ako pobjegnem da ce on ici zamnom. U mojoj glavi je to tako trebalo da bude. I dok je spavao ja sam pokupila svoje stvari, i iskrala se i otisla u svoj izluzijonarni zivot. Velikoj lazi koju nisam nikako mogla da pustim. Umjesto da sam se raskomotila, ukrala koju stvar iz njegovog ormara i legla i zaspala u njegovim rukama ja sam pobjegla. Iskreno nisam nikad ni pomislila o njegovom razocarenju, praznoci koju je osjetio kad se probudio. Zaspes s nekim u naruciju, a probudis se praznoga. I tu se velika vatra i ugasila. I na kraju sam njega okrivila za sve sto je prolazio pored mene, kao da me nikad nije prije u zivotu vidio. U sustini sama sam sebe ujela za srce, a i njega nesvjesno. Sad nema povratka nazad, niti ce vise ikad biti. Ocito nije bilo ni sudeno. Razmisljam o njemu kad, kad. Skoro se je ozenio, na putu mu je djete. Sve sto mu zelim je veliku srecu, puno ljubavi, on je za tim tragao. Znam da ce biti odlican otac. Sretna sam zbog njega. Malo je tesko gledati ga s nekim drugim, ponekad pomislis sta bi bilo kad bi bilo. Ali zivot rijetko daje drugu priliku. Ako ne iskoristis prvu, nemoj se puno nadati drugoj. Evo meni zivot trenutno pruza drugu priliku, u necemu novom. Vraca mi se jedna prilika iz proslosti. Borim se sama sa sobom da je iskoristim. Previse koristim mozak nekad, trebala bi se prepustiti. Carpe diem.




Stariji postovi






















At least, you should know - visits and credits

Visits: 10630
Design: EmmLayouts
Images : weheartit
© 2013 - All rights reserved.