14.06.2017.

Vec je kasno

Lijepe to bijahu uspomene. Lijep bijase on. Doduse idalje je on lijep, samo je sad u tudim rukama. Bio je to period u kojem nisam puno razmisljala o buducnosti. Najdalje sto sam razmisljala je bilo, kako cemo se vidjeti sutra poslje njegovog posla. I danas dan nikad mi se nije desio dan da sam bila onako ispunjena srecom, kao tad. Nisam vise znala ni koliko je sati, ni da li trebam da idem kuci, ni da li sam jela ni pila. Moj sat je bilo njegovo srce, moja kuca su bile njegove ruke, voda njegove rijeci, a hranila sam njime. Zivio je podalje od mene, uvijek bi zavrsili kod njega. Nije nam bilo bitno sta cemo raditi, hocemol gledati neke njegove retardirane stvari, ili cemo pricati o svemiru. Tada nam je prijalo jedino nase prisustvo. Mogo bi da laze sad da to nije bilo tako, ali ja znam da jeste. Necemo sad o tome da je ovo sve njemu nebitno. Nebi proslo da je bilo bitno. Sad je bitno da se ovo zapise, i da tamo negdje procita neka dusa. Vjerovatno se i pronade. Ljudi su puni uspomena, prica. Price koje trebaju da se ispricaju. Tako vam pricam ovu moju.

Jedini se brinuo da li cu doci sigurna kuci. Cekao bi na poruku, bez obzira sto bi znao da cu biti bezbjedna. Ocekivao bi je. Ja sam mu bila zahvalna na tome. Svaki put kad bi dosla na vrata stisno bi me jako i pomirisao kosu, jer je znao da je mirisljava. A meni je njegov zagrljaj bilo najvece utociste. Komentarisao bi to svaki put za moj drugi miris, a ja bi svaki put bi se prepustila njegovom naruciju. Kad god bi bila nesigurna, razocarana ili tuzna stiskao me je u narucije i ljubio me u glavu. Proslo bi sve u sekudni, cak bi se i pravila jos duze tuzna samo da me ne pusta jer za mene nije bilo boljeg mjesta. Pitam se nekad gdje su nestali ti trenutci. A dalje o nama mozda nekad drugi put. Ipak je kasno.




Stariji postovi






















At least, you should know - visits and credits

Visits: 9831
Design: EmmLayouts
Images : weheartit
© 2013 - All rights reserved.