Cirkus u glavi

Cirkus u glavi

U posljednje vrijeme mozda i previse razmisljam o njemu. A nebi smjela. Godinama pokusavam da zaboravim. Nije da nisam bila, i nije da se nisam trudila. Razmisljam kako bi se mogle stvari odvijati da smo pogazili ponos, kojeg oboje imamo. Ja koja ga je mrzila svaki put kad bi ga vidjela, on koji je igro igru samnom. Nisam ja njega mrzila nikad, ja sam sebe ubjedila da mrzim njega, jer sam mrzila sebe sto ga do te mjere zelim. Nisam mogla da se borim sa tim. Kad god bi ga vidjela gorijela bi, iznutra i iz vana. Kad mi pocne da bude neugodno u necijem prisustvu, ili situaciji. Pocinju obrazi da mi se crvene, vatra krece da izlazi iz mene. A nisam dobar glumac, ne umijem da sakrijem emocije. Nikad se nisam navikla na njegovo prisustvo bez obzira koliko god vremena proslo. Smetalo mi je njegovo pristustvo, nisam mogla da se pomirim s tom cinjenicom da je tu. I zeljela sam da ide da ne bude u mom prisustvu, trudila sam da ne gledam u njega i da budem sto profesijonalija. Koliko puta mi je to uspjelo toliko i nije. Onda gdje sam bila bjesna i demonstrativno sve radila svaki put bi se osramotila, a u situacijama koje sam uspjela da se obuzdam nam bila ubjedljiva. Sjecam se jednom, kad je dosao onako spontano u posjetu, ne meni nego tamo gdje sam ja radila, bio je u principu u prolazu jer je nedaleko od tog zivio. Iako bi ja rekla da nikad nije bila slucajnost da on navraca, ali hajmo reci da je bio slucajno u prolazu. Ja kao ja, perfekcijonista u svakom poslu, nesto sam radila gdje nisam obazirala pozornost na okolinu nego sam bila u totalnom fokusu na ono sto sam radila, i nisam vidjela ni ko prolazi dolazi nit ista. Slucajno sam podigla pogled mahinalno, i ugledala njega. Stojo je na ulazim vratima, gledajuci direktno u mene. Svaki taj kontakt oci u oci bi me skamenio. Gledam u njega i razmisljam u momentu, gdje sam pogrijesila. Nosi naocale, ali gledam kroz njih vidim da gleda dirketno u mene kao sto ja gledam njega. I na sekundu i okrenem glavu. Gospodja koja je stojala na vratim s njim i radosno caskala s njim gledala ga je zbunjeno. Nakon par minuta nastavio je svoj put, i konacno je nestao iz mog vidokruga. Gospodja koja je razgovarala s njim prilazi meni zbunjeno, i pomalo ljutito ,, A Boze ove omladine danas. Pitam ga kako je ponovio jer 3 put jednu te istu recenicu u krug. Kao da ga je sta smelo s uma. Mozda je i pijan koce ti ga znati. Imam osjecaj da ne zna po sta je poso ni po sta je doso. ,, Spustam glavu i nastavljam svoj posao da radim. U dubini duse sam uvijek znala da se i on potpuno osjeca kao i ja. Iako nikad nisam sebi htijela da to priznam, uvijek sam sebe ubjedivala da ja sebi to umisljam i da to nije tako. Jednostavno svaku misao koja je bila u vezi njega sam tako odgurivala od sebe, iako sam svo vrijeme patila. Jer sam ga voljela, voljela sam ga svo to vrijeme. I gledala sam kako ga drugi uzimaju i odlazi. Nisam ni pokusala da ucinim nista povodom toga. Tako da sam bila samo tihi posmatrac s strane, u sjeni svega tog. I danas dan se pitam, pitam sta bi bilo s nas. Nemam pravo vise na njega, nemam pravo da razmisljam o njemu. Sve je toliko pogresno. Kad je on htio da prica samnom i da rijesimo pitanje svog odnosna, ja sam to sve izbjegla i iznegirala. A to je bilo zbog mog straha sta ce mi reci, strah odbijanja. Sama pomisao na to da bi mi rekao, da je sve proslo i da je kasno mene je ubijala. Nisam ni pokusala, nisam ni htijela da cujem sta ima da kaze. Nazalost kasno je, za sve ovo. Toliko je pogresno sto ovoliko razmisljam o ovome svemu u posljednje vrijeme. Neke stvari koje ne mogu da izbijem iz glave. Ali nije to u pitanju zadnji par dana, to je tako vec godinama. Koliko god se trudila da zaboravim i nastavim dalje, sto nije iskljucivo da radim, svaki put se pojavi. Nismo se vec vidjeli dugo godina, ali ipak indirektno se dodirujemo. Da je situacija drugacija sve bi bilo mnogo lakse, ali nije i sve je pogresno. Sretna sam i ja sad, kao i on sto je sretan. Oboje imamo nekog, jest da on ima nju pred zakonom, kod mene je sve jos u neizvjesnosti. I pored tog sto sam toliko sretna, nekad sjednem i razmisljam sto nisam ja ona. Iskljucite mi ovaj cirkus u glavi

Komentariši