Sve bi seke ljubile mornare

Sve bi seke ljubile mornare

Prvi put kad sam upoznala ovu osobu o kojoj cu pisati nisam imala neko posebno misljenje. Tek sam mogla da steknem neko misljenje kad smo se jednom spontano sreli u Las Palmasu u restoranu i odlucili zajedno otici popiti kafu prije nego sto smo morali oboje na posao. Vremenom smo se sve vise i vise zblizavali, i postajali sve prisniji. Brinuo se o meni kad mi je bilo lose, i bio je tu kad je bilo protrebno. Sve je bilo ionako previse stresno s tim brodskim poslom, on mi je stvarno to sve olaksavao. Ali kako je vrijeme prolazilo, i zbog te kolicine paznje koju je on meni pruzao ja sam pocela da osjecam neke emocije koje nisu smjele da se izrode. Inace ja stvarno znam da razgranicim prijateljstvo, iako mnogi ne vjeruju u musko zensko prijateljstvo, ja vjerujem i imam mnogo prijatelja i stvarno smo samo prijatelji. Nikad ni jedan od njih nije pokusao da prede tu granicu, nit sam imala tih problema. Ali ovo nisam mogla vise da deklarisem kao prijatelja. U jednom momentu sam se pitala da li stvarno prijatelji idu setati po mraku, s rukom ispod ruke, u jednom od naljepsi ostrva na svijetu, i pricaju o zivotu opcenito i o sebi?! Naravno da NE! Sjecam se kako smo se te noci razisli i otisli svako u svoje odaje. To je bilo kao kad se vracas s svojom prvom simpatijom kuci, i ne znate kako treba da se zavrsi pa se samo oprostite jedno s drugim, pa brze bolje pobjegnete i samo kazete CAO! Dok nije stvar eskalirala. Nemoj te me pogresno shvatiti sve bi ovo bilo divno i preljepo i pocetak jedne divne price, da on nije imao nekog koga je cekao kod kuce. Tako da sve ovo divno bajno krasno sto je pada u vodu. Zato nisam sebi nikad smijela da dopustim da se nesto desi. Vremenom nakon 3 mjeseca konstantnog boravka, bilo je tu i uspona i padova u nasem odnosu. U jednom momentu smo se cak izbjegavali i to je ono bilo ocito. Uglavno bi to bio on koji bi opet vratio se. Jednu noc kad smo cijeli dan plovili, pozvao me je na palubu da malo caskamo. Prvo mi je ono bilo hajde idemo. Poslje posla smo se nasli i krenuli tamo, nije sad mi ta kao misao do mometa kad smo dosli na palubu bila losa. Napolju je bila mrkla mrakaca, nikakvog osvjetljenja sem mjesecine koja je obasjavala okean. Ne vidi se prst pred okom. Tek tad mi je ta ideja bila katastrofalna. Ne trebamo da se nalazimo on i ja sami na takvim mjestima. Sutio je, i u jednom momentu je progovorio. ,, A zasto ti nebi dosla da zivi u Njemackoj. Da budes tu i da budemo blizu.,, Isla sam korak po korak nazad, bojala sam se da ne padnem s obzirom da nista ne vidim. I u jednom momentu napipam zid i naslonim se o njega. A njemu vidim samo lice koje mjesecina djelomicno obasjava. Cujem u pozadini talase koje se odbijaju od brod i vjetar koji jako puse. Cutila sam jer nisam znala sta da mu odgovorim na to jer i on i ja znamo da to nije dobra ideja. Zadnji par dana njegovog obravka preispitivao se o svom zivotu i odlukama koje je donjeo. Imala sam osjecaj kao da od mene trazi potvrdu da nije nista pogrijesio, ili da mu kazem da je pogrijesio. Zadnji par sati naseg boravka skupa smo proveli pricajuci o nekim idejama kako cemo ici u buducnost. U jednom momentu me je zaustavila jedna kolegica da mi ponosno isprica o djelu svog dana, a ja sam gledala njega kako se on krisom izvlaci iz prostiorije i odlazi bez pozdrava, bez najave. Predosjetila sam da je to bio zadnji put kojeg cu ga vidjeti. Zvala sam ga pokusala da makar kazemo cao jedno drugom. Bila sam bjesna na njega zar je mogao tek tako da ode da makar ne kaze cao. Jedino sto je bilo poruka od njega sutra dan ,, Ne volim rastanke. ,, I nisam ga vise ni vidjela, ali takoder tad nisam htijela da odgovorim na poruku. Ostali smo u kontaktu naravno. I sad smo prijatelji, bilo bi i glupo da smo pokvarili prijateljstvo. Ali nije on nista izgubio i nije donio pogresnu odluku u zivotu, ozenio je pravu zenu i ima djecaka s njom i zive lijepim i ugodnim zivotom. Drago mi je zbog njega jer stvarno je mnogo kvalitetna osoba, i znam da je divan muz a i otac. Ako nista imam divni uspomena na njega, i imam ga idalje kao prijatelja. Mozda vam jos koji detalj nekad ispricam o nama dvoma. Ipak smo zivjeli skupa skoro 3 mjeseca. Do sljedeceg puta.

Komentariši