Dragi moj,

Dragi moj,

ne znam ni kako da ti zapocenem sve ovo, ali voljela bi da ti ispricam pricu o tebi. Nisi mi sjeo na prvu, aposlutno. Bio si onaj naporni dosadni neki lik, kojeg nisam ni razmisljala da dozivim kao bilo sta. Ali brzo si mi poslje toga zavuko se u kozu i postao dio mene. Postao si dio mog zivota, mog postojanja i vrlo bitna stavka svakodnevnice. Moj svaki dan je bi pocinjao s tvojom porukom za dobro jutro. Da si barem imao jednom prilike da vidis moj osmjeh na mjoj faci kad se probudim s tom porukom. Sjetim se naseg prvog izlaska kad si me pratio kuci i ufatio me za ruku, imala sam osjecaj kao da je to ono sto je trebalo svo ovo vrijeme. I tu noc kad smo svoj izlazak krunisali nasim prvim poljubcem. Sjecam se svakog momenta, svake sekunde i osjecaja. Vremenom si se toliko uvukao pod moju kozu, da znam prvi trenutak kad sam pomislila ja tebe volim, ali bojala sam da kazem jer nisam znala reakciju. Dok me ti nisi ti me pitao to pitanje 2 dana nakon toga. Znam da nisam sama u ovom svemu. Osjecala sam se uvijek voljeno s tvoje strane. Najvise sam voljela gledati u tvoje oci i izgubit se u njima jer vidim sebe u njima, a ti si vidio sebe. I nista se to ljubavi moja nije promjenilo ni danas dan. Volim sve sto se tice tebe, svaku tvoju manu, ma kakva ona bila, i sve ono sto sam vidjela od tebe a da niko nije zao. Sjecam se trenutka kad smo sjedili na klupi a ja svoju glavu naslonila na tvoja prsa i slusala kako tvoje srce kuca. Islo je tako brzo, ali kad bi krenuo da me ufatis za ruku usporavalo je s kucanjem. Ljepsi trenutak u zivotu nisam imala. Ti si kao dom za mene, moje mjesto mira. Sve sto sam ikad zeljela. Nikad nisam se osjecala s nekim kao da sam na vrnucu, u tacki zivota. I nije da me nije bilo strah tog osjecaja da ce nestati da ce se izgubiti, ali svaki put kad bi te vidjela taj osjecaj bi se vratio. A sad ga vise nema. A i tvoj osmijeh na licu, kad god me vidis, kojeg toliko volim. Kad bi mogla samo djelicem da ti pokazem kako ja tebe vidim svojim ocima. Znam da me nema, i znam da je i tebi tesko koliko je i meni mozda i ono sto nebi prizno. Ponos je najgora stvar koji covijek ima, ali moramo da ga ima jer drugacije nebi bio covijek. Falis mi svaki dan, kao da je nek uzeo dio mene. Svaki dio mene mog bica se lomi svaki dan po komadic. Svjesna sam svega, i svoj i tvojih mana. Niko od nas nije savrsen, ali jedno znam da te volim vise nego sto sam ikad ikog volila u svom zivotu. I znam kako mi je da ispunjavam ove sugave dane, bez da vidim, cujem, ili osjetim tebe. Znam kako je ruzno probudit se bez tvoje poruke, kad moram samo da pomislim da te nema. A prihvatit cu i to ako moram, ali jedan dio mene mi govori da ne moram. Nema osobe na ovom svijetu koja bi mogla da prigusi ovu bolu koju osjecam, uvijek sam se nadala vremenu kao faktoru. Znam da osjecas isto, znam ljubavi. Molim te pusti mi da ti pridem, i da ti objasnim. Nemoj me gurat od sebe. Molim te dopusti. Ne zelim da se ovo ovako zavrsi, previse mi znacis da bi tek tako odustala i nastavila dalje. Dopusti da rijesimo i zalijecimo sve ljubavlju koju imamo. Nista od ovog svega, ni ova bol koju osjecamo, nije vrijedno ljubavi koju osjecamo. Daj nam jos jednom sansu da razgovaramo. Daj nam sansu da pokusam rijesiti sve svoje nedoumice. Falis mi ljubavi, i falit ces mi uvijek jer ti si dio mene.

Voli te tvoj pindo.

Komentariši