emotional switch

Kako koji dan prolazi svakim danom jedan dio mene se ugasi. Lagala bi kad bi rekla da mi ne fali. Kako koji dan prolazi meni je sve teze. Jednim djelom prolazim kroz sve te faze boli, varira od mrznje, do kajanja, pa se vrati na to da bi sve uradila da je tu, pa se vratim da me ne zanima, i onda dode do tog da se raspadam i sve tako u krug. Kao jedan zacaran krug iz kojeg covijek sam sa sobom ne moze da se bori. Ljudi oko mene govore da nisam svjesna nicega, a jesam nazalost jesam. I gore mi je od toga sto sam svjesna svega. Boli vise nego kad bi sebe varala. On je sve ovo zasro, da vise ne moze da gore da napravi. Do te mjere da ni sam ne zna kako ce izaci iz ovog. Ili ne zeli jednostavno da izade, pa se ja tjesim. I to moje misljenje o njemu varira od trenutka do trenutka. U jednom momentu samu preispitujem jel sve ono bila laz, kako sam sebi mogla toliko dopustiti da padnem toliko nisko. Onda u drugom trenutku svatim nije to bila laz. Neke stvari ne mozes odglumiti. Ali opet boli, boli ovo sto mi radi. Nisam zasluzila nista ovo od njega. Neki dan mi je napiso da je gotovo nakon 15 minuta se predomislio i zvao me da dodem. Kako me je to tek zabolilo. I dabe sto ja njega zelim, i dabe sto ja njega volim, i dabe sto svaki dan izumre jedan dio mene, i dabe sto mi voliko fali. On nije ni pola muskarca da prizna da je pogrijesio i zasro i da dode i da razgovara o tome. Znam neko ce reci ovo su sve izgovori, mozda i jesu. Mozda i ja sebi sve umisljam. Mozda nista ovo nije istina. Mozda je sve ovo bila velika laz. Mada jedan glas u meni svo vrijeme govori, da nije tako. Treba mi vremena za mene, treba mi vremena da budem ja dobro. Treba mi vremena da sve ovo prozvacem. Ne znam iskreno ni kako bi reagovala kad bi se pojavio, ali iskreno ne mislim da ce pojaviti u skorije vrijeme. Mislim da ce cekat sve dok se ne vidimo. A to je kad tad neizbjezno i misliti ce da ce sve da bude uredu. Ili ce se u meduvremenu predomisliti i nesto uciniti. Ne zelim da se nadam icemu, zelim trenutnu svoj mir. I da ova bol prestaje. Ja znam da je on jedini lijek za ovu ranu. Ali isto on je krvi za ovu ranu. Koliko je nakon svega ovog vrijedno. Da li mogu da mu vise vjerujem. Da li je sve ovo vrijedno. Da li ce se opet desiti da ce me vako poniziti ako mu dam novu sansu. Ne znam, pustit cu vrijeme da me nosi i zivot. Ne mogu vise da razmisljam o tome. Treba mi mir.

Komentariši